Budući da je u rješavanju ovih sporova ostvaren vrlo mali napredak, tenzije će se vjerovatno nastaviti. Grčka i grčka administracija na jugu Kipra uspjele su neke od svojih sporova s Turskom internacionalizirati, čime je postizanje trajnog rješenja postalo još teže, dok njihovo sve veće vojno približavanje Izraelu dodatno komplikuje odnose.
Odnose Turske i Grčke opterećuje nekoliko dugotrajnih sporova koji bi morali biti riješeni prije bilo kakve potpune normalizacije.
Obje zemlje trenutno imaju teritorijalne vode širine šest nautičkih milja u Egejskom moru. Grčka želi proširiti svoje teritorijalne vode na 12 milja, pozivajući se na međunarodno pomorsko pravo, dok Ankara takav potez smatra casus belli, odnosno povodom za rat, jer bi time Turska bila odsječena od dijela morskog prostora koji danas koristi.
S tim je usko povezan spor oko kontinentalnog pojasa i ekskluzivnih ekonomskih zona (EEZ). Dvije zemlje nikada nisu postigle dogovor o načinu razgraničenja svojih pomorskih područja.
Ankara odbacuje grčki stav prema kojem bi ostrva smještena u blizini turske obale trebala imati pomorske zone na isti način kao i kopneni dio države. Turska smatra da bi takav pristup nesrazmjerno ograničio njen kontinentalni pojas.
Dvije zemlje također se spore oko suvereniteta nad pojedinim malim ostrvima i hridima u Egejskom moru, na koja obje polažu pravo.
Grčka, osim toga, polaže pravo na nacionalni zračni prostor širine deset nautičkih milja, iako njene teritorijalne vode obuhvataju samo šest milja, što predstavlja očiglednu nesaglasnost između tih zahtjeva.
Dodatni problem predstavljaju Lozanski ugovor iz 1923. i Pariški ugovor iz 1947. godine, kojima je predviđena demilitarizacija pojedinih ostrva u istočnom Egeju i Dodekanezu. Grčka je, međutim, na tim ostrvima rasporedila vojnike i naoružanje.
Kiparsko pitanje
Turska ne priznaje grčku administraciju na jugu Kipra kao predstavnika cijelog ostrva zbog neriješenog kiparskog pitanja.
Kada je Republika Kipar stekla nezavisnost 1960. godine, grčka većina, koja je činila oko 80 posto stanovništva, i turska manjina, koja je činila oko 20 posto, dijelile su vlast, uglavnom u omjeru 70 prema 30.
Grčka strana smatrala je takvo uređenje nepravednim i pokušavala je nasilnim putem tursko stanovništvo svesti na položaj manjine.
Spor je prerastao u nasilje, a nakon puča koji je podržala grčka vojna hunta svrgnut je Makarios i proglašeno ujedinjenje ostrva s Grčkom.
Turske snage su intervenisale i podijelile ostrvo, pri čemu je sjever postao područje u kojem je većinski živjelo tursko stanovništvo. Turska Republika Sjeverni Kipar proglašena je 1983. godine.
Uslijedili su brojni međunarodni pokušaji rješavanja kiparskog pitanja. Plan Kofija Annana iz 2004. godine, koji je predviđao dvije federalne države u okviru jednog suverenog Kipra, mogao je otvoriti put rješenju, ali ga je grčka strana odbacila.
Iako je Evropska unija ranije poručivala da neće primiti grčku administraciju Kipra dok se pitanje ne riješi, ona je samo sedmicu nakon odbacivanja plana ipak postala članica EU.
Još jedan važan spor odnosi se na podmorski gas i pomorske zone oko Kipra. Grčka administracija na jugu ostrva polaže pravo na isključivo vlasništvo nad naftom i gasom koji se pronađu u kiparskim vodama, dok Turska insistira da i kiparski Turci imaju jednaka prava na te resurse.
Danas nijedan od velikih ili manjih problema između Turske, Grčke i grčke administracije na jugu Kipra nije riješen.
Dvije grčke strane iskoristile su članstvo u EU kako bi Unija preuzela njihove sporove s Turskom kao vlastita pitanja. Pomorske zone, kontinentalni pojas i pitanje jedinstva Kipra tako su postali i pitanja koja uključuju Brisel.
Grčki veto i pritisak unutar EU očigledno su jedan od razloga zbog kojih je proces pristupanja Turske Evropskoj uniji usporen.
Ipak, nijedan potez protiv Turske nije toliko opasan kao vojni savez s Izraelom.
Izraelski zvaničnici Tursku su nakon Assadovog pada počeli otvoreno označavati kao neprijatelja, a pojedini izraelski zvaničnici prijetili su i mogućim napadom na Tursku.
U okviru nastojanja da ograniče turski utjecaj, Izrael, grčka administracija na jugu Kipra i Grčka dogovorili su na svom desetom trilateralnom samitu u decembru 2025. godine jačanje sigurnosne, odbrambene i vojne saradnje, uključujući pomorsku sigurnost i zaštitu kritične infrastrukture, uz podršku SAD-a.
Tri strane su također razvile odbrambenu saradnju koja obuhvata zajedničku obuku, razmjenu vojnih obavještajnih podataka, pomorsku i kibernetičku sigurnost te interoperabilnost svojih oružanih snaga.
Izrael i Grčka potpisali su u aprilu 2026. godine ugovor vrijedan 750 miliona eura o nabavci raketnog artiljerijskog sistema PULS, a u augustu 2026. sporazum vrijedan tri milijarde eura pod nazivom „Achilles Shield“.
Na teritoriji grčke administracije na jugu Kipra već su raspoređeni izraelski odbrambeni sistemi i obavještajni kapaciteti.
Turska tvrdi da je cilj ovog savezništva njeno obuzdavanje, a izraelski premijer Benjamin Netanyahu također je nagovijestio takav cilj. Atina i Nikozija nisu direktno imenovale Tursku, ali njihovi stavovi ostavljaju malo prostora za drugačije tumačenje.
I Grčka i grčka administracija na jugu Kipra nose historijski strah od Turske.
Nakon višestoljetnog života pod Osmanskim carstvom, u grčkom društvu i državama razvilo se trajno nepovjerenje prema Turcima.
Sigurnost ili zavisnost?
Vojna intervencija Turske na Kipru 1974. godine, odgovor Ankare da bi proširenje grčkih teritorijalnih voda na 12 milja predstavljalo casus belli, kao i razvoj domaće turske vojne industrije dodatno su pojačali zabrinutost grčke strane.
Osim što troši desetine milijardi dolara na naoružanje, grčka strana pronašla je u Izraelu partnera za stvaranje protuteže Turskoj.
Međutim, koliko god nagomilavanje oružja i novo savezništvo mogli djelovati kao garancija sigurnosti, oni teško mogu predstavljati način za rješavanje sporova s Turskom. Istovremeno, vezivanje za Tel Aviv može dovesti u pitanje i dio suvereniteta Grčke i grčke administracije na jugu Kipra.
Prvo, Grčka i grčka administracija na jugu Kipra kupile su sofisticirane izraelske sisteme, uključujući protivzračnu odbranu Barak MX, raketnu artiljeriju PULS i protutenkovske projektile.
Takva velika zavisnost od izraelske tehnologije daje Izraelu određeni utjecaj na način i trenutak njihove upotrebe, a ne treba zanemariti ni mogućnost obustave isporuka oružja ili ključnih komponenti.
Drugo, savez s Izraelom nosi rizik uvlačenja Grčke i grčke administracije na jugu Kipra u izraelske ratove.
Hezbollah je 2024. godine zaprijetio grčkoj administraciji na jugu Kipra zbog korištenja njene teritorije od strane Izraela.
Ako bi Izrael koristio grčku ili kiparsku teritoriju za prikupljanje obavještajnih podataka ili napade na turske ciljeve, obje bi zemlje mogle postati mete u ratovima koji nisu njihovi.
Treće, vojna i energetska partnerstva s Izraelom mogla bi dodatno smanjiti spremnost grčke strane na kompromis u vezi s rješenjem kiparskog pitanja, čime bi podjela ostrva bila dodatno učvršćena.
Izrael bi također vjerovatno imao snažniju poziciju u saradnji s njima na istraživanju nafte i gasa, kao i u projektima podmorskih kablova i plinovoda.
Četvrto, s obzirom na međunarodnu izolaciju Izraela, bliže veze s Tel Avivom nisu popularne među velikim dijelom grčke javnosti, barem prema medijskim izvještajima. Zbog toga se političko usklađivanje vlada može pretvoriti u jaz između vlasti i njihovih birača.
Peto, izraelski analitičari otvoreno, a izraelska vlada posredno, predstavljaju Grčku i grčku administraciju na jugu Kipra kao protutežu Turskoj.
Drugim riječima, Izrael ih koristi kao dio svoje strategije prema Turskoj.
Ankara je toga svjesna i, ukoliko bi došlo do direktnog sukoba, teško je očekivati da bi Grčka i grčka administracija na jugu Kipra mogle ostati izvan njega.
Istovremeno se može uočiti i kampanja dijela izraelskih medija čiji je cilj podsticanje Grka i kiparskih Grka protiv Turske. Posljednjih mjeseci izraelski mediji objavljivali su analize u kojima se Grci pozivaju da brane svoje zahtjeve u Egejskom moru i da protjeraju Turke s ostrva.
Takvi tekstovi očigledno nastoje podstaći grčku javnost na oštriji odnos prema Turskoj.
Izrael bi mogao imati interes da izazove grčko-turski rat ili, ako do njega ne dođe, da dobije pristup grčkom i kiparskom zračnom prostoru i bazama za djelovanje protiv Turske, budući da su drugi pravci njegovog djelovanja u velikoj mjeri ograničeni.
Konačno, prema pojedinim izvještajima, na teritoriji grčke administracije na jugu Kipra već živi oko 25.000 Izraelaca, dok hiljade drugih žive na grčkim ostrvima, u pojedinim slučajevima u privatnim zajednicama odvojenim od lokalnog stanovništva.
Ako bi takve enklave nastavile rasti, mogla bi se otvoriti pitanja paralelnih sigurnosnih aranžmana i pravne nadležnosti, što bi dugoročno moglo dovesti do stvaranja svojevrsne države unutar države i slabljenja suvereniteta domaćih institucija.
Iako Grčka i grčka administracija na jugu Kipra imaju dugogodišnje sporove s Turskom, povezivanje s Izraelom umjesto direktnog traženja rješenja kroz pregovore teško može riješiti te probleme. Takav pristup nosi rizik dodatnog podizanja tenzija s Ankarom i omogućavanja šireg izraelskog prisustva u regionu.
Grčka i kiparski Grci zato bi trebali pažljivo razmotriti posljedice ovog pravca. Cijena njihovog novog savezništva s Izraelom u suprotstavljanju Turskoj mogla bi biti veća nego ikada.
Your Comment